Jan10
PROPUŠTENA PRIČA
Objavio Perica S.Radović
Klupa pod nama više nikada neće biti ovako kratka. I ovu njegovu rečenicu dočekala je oštrica odmahivanja devojčine glave. Već čitav sat je u razgovoru učestvovala samo ćutanjem.
Konačno je ustala, plačući suvo (kao i većina žena kada ruši). Žurno je otkoračala ka izlazu iz parka.
Konačno je ustala, plačući suvo (kao i većina žena kada ruši). Žurno je otkoračala ka izlazu iz parka.
Znam da je nedelja, reče jedan stariji gospodin svom prijatelju, ali mogao si bar da se potrudiš. Sedeli su u bašti kafića uvučenog među drveće parka i posmatrali pogurenu figuru mladića koji je sedeo na obližnjoj klupi. Pogled mu je počivao na leđima devojke koja se udaljavala. A šta misliš, kroz osmeh odvrati prozvani između dva gutljaja vina, kako bi se inače danas sreli? Ipak, pomisli u sebi, možda je zaista trebalo da uradim više. I stvori grižu savesti.
0 komentara: